Faust i leteći čovjek ili Kako je Faust izumio padobran

Autor teksta: Zlatka Rodin

Na terasi Memorijalnog centra “Faust Vrančić” u Prvić Luci, kao dio vanjskog postava nalazi se maketa Homo volansa/Letećeg čovjeka, Faustovog padobranca u prirodnoj veličini. Faustov zasigurno najpoznatiji i najprepoznatljiviji izum ujedno je, uz stilizirane Faustove inicijale, i logo našeg Centra.

Povijest padobrana, odnosno ideja o letenju, lebdenju ili sigurnom doskoku seže daleko u prošlost. Najstariji zapisi datiraju iz drevnih Veda, svetih knjiga starih Indijaca, u kojima se spominje korištenje posebnih odijela u koja je ulazio zrak u svrhu ublažavanja pada. Postoje i legende iz stare Kine:

jedna o vladaru, gorućem krovu i dva slamnata šešira, a druga o lopovu, progoniteljima i dva otvorena kišobrana – u obje su se glavni akteri, prisiljeni nuždom, uspješno prizemljili koristeći, u maniri Jackie Chana, ono što im je prvo bilo pri ruci. Princip koji stoji iza obje legende je u osnovi isti – pružanje otpora zraku.

No, u potrazi za čvršćim dokazima od samih legendi moramo se pomaknuti na vremenskoj liniji sve do renesansne Europe. Naime, najstariji poznati crtež padobrana nastaje u 15. st., a pretpostavlja se da mu je autor talijanski umjetnik, izumitelj i arhitekt Francesco di Giorgio Martini. Čuva se u Britanskoj knjižnici u Londonu. Nešto kasnije, također u 15. st. nailazimo na skicu čuvenog Leonarda da Vincija iz njegove zbirke crteža Atlantski kodeks. Ono što je karakteristično za oba spomenuta padobrana njihov je sličan oblik – stožac u prvom, a piramida u drugom primjeru te činjenica da se oba skakača rukama drže za motke iz unutrašnjosti padobrana. Zajedničko im je također to da oba renesansna padobrana funkcioniraju samo kao zgodna ideja na papiru – točnije u praksi su u potpunosti neupotrebljivi, a što nas konačno vodi do našeg Fausta – oca prvog funkcionalnog padobrana. Faustov padobran ne samo da funkcionira – on je i prvi tiskani nacrt padobrana u tehničkoj literaturi. U Faustovoj zbirci izuma Machinae Novae nalazi se pod brojem XXXVIII i nazivom Homo volans – Leteći čovjek, a Faust mu u komentarima daje sljedeće tumačenje:

„U četverouglastom platnu za jedra, napetom pomoću četiri jednake motke i na četiri ugla dobro privezanom užetima, može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja ili s drugog visokog mjesta. Pa ako tada i ne bi bilo vjetra, ipak će snaga padajućeg čovjeka proizvesti vjetar, koji će zadržavati platno, kako ne bi prispio dolje s treskom, nego se polagano spustio. Ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.“

Nekoliko se naših autora, prije svega Škoberne i Muljević, pišući o Faustovu padobranu referiralo na djelo dr. Johna Wilkinsa, Mathematical Magic iz 1648. godine, u kojem ovaj navodno opisuje Faustove pokuse skoka s tornja na trgu sv. Marka u Veneciji. Postoje i legende o njegovim skokovima s veszpremske tvrđave na kojoj je u mladosti dvije godine radio kao zapovjednik. No kad se naša ugledna znanstvenica Marijana Borić posvetila istraživanju Fausta, od korica do korica je iščitala spomenutu Wilkinsovu knjigu te utvrdila kako se nigdje u njoj Faust ne spominje poimenice, ali zato autor navodi Elmerusa, engleskog redovnika koji je skočio s napravom u obliku krila te još neke demonstracije skokova koje su uglavnom za posljedicu imale slomljene ekstremitete – jedan od njih se zaista dogodio u Veneciji. Legende o skokovima i slomljenim nogama pomagača nisu zaobišle ni slavnog Leonarda, iako ni u njegovom slučaju pisanih dokaza nema, što nimalo ne smeta turističkim djelatnicima njegova rodnog kraja da brdo Monte Ceceri reklamiraju kao mjesto s kojeg je vršio svoje testove. Takvih i sličnih izjava samozvanih turističkih vodiča ima i na otoku Prviću, ali i na internetu, s tvrdnjama da je upravo sa zvonika u Prvić Luci (koji je sagrađen 1885. godine – više od 250 godina nakon njegove smrti) naš Faust testirao skakanje.

Uz sve navedeno i danas nam nažalost ostaju dvije nepoznanice: je li Faust bio upoznat s Leonardovom skicom padobrana te kako je i pomoću koga naš Faust dokazao ono svoje „može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja“. Glavar crkvenog reda Barnabita kojeg je Faust bio član te ujedno i Faustov dobar prijatelj, bio je arhitekt Giovanni Ambrogio Mazenta, među ostalim i prireditelj zbirke tehničkih crteža Leonarda Da Vincija. Je li naš Faust ikad u rukama držao rukopise slavnog prethodnika nije nam poznato jer on to nigdje jasno ne navodi. Što se testiranja skoka padobranom tiče, možda u budućnosti doznamo nešto konkretnije ukoliko kakav znanstvenik u nekom od arhiva naiđe na dokument koji bi predstavljao upravo taj dio mozaika koji nam nedostaje. Bilo kako bilo, ne tako davno, točnije 2009. godine netko jest

Testiranje replike Faustovog padobrana možete pogledati ovdje počevši na 30 minuta i 47 sekundi.

testirao Letećeg čovjeka. Radi se o produkcijskoj kući Wild Dream Films koja je za History Channel snimila serijal Ancient discoveries. U epizodi pod nazivom Airborne assault, posvećenoj zračnom ratovanju, može se vidjeti kako su profesionalni padobranci, izradivši najprije repliku Faustovog padobrana, skakali iz balona na topli zrak s visine od 6000 stopa ( 1.828,8 m) brzinom od 6,7 metara u sekundi, te se ugodno iznenadili performansama padobrana starog 400-tinjak godina.

Do sljedećeg testiranja padobrana trebalo je proći stoljeće i pol, a to razdoblje obilježili su Francuzi. Prvo je Louis-Sébastien Lenormand 1783. godine izvršio prvu javnu demonstraciju skoka s padobranom skačući s opservatorija u Montpellieru, s visine od 20 m, pred članovima Akademije i brojnom publikom. Navodno je prethodno ekperimentirao skačući sa stabla modificirajući staru kinesku ideju s dva kišobrana. Lenormand je također otac same riječi padobran tj. parachute koja je nastala iz grčkog prefiksa para što znači protiv i francuske riječi chute što znači pad. Nedugo zatim, 1790-ih francuski balonist Jean-Pierre Blanchard uvodi kod padobrana korištenje svile kao materijala, bez čvrste konstrukcije i za svoje prve demonstracije koristi psa kao skakača. Andre-Jacques Garnerin oko 1802. godine izvodi skok s napravom sličnoj zatvorenom kišobranu pričvršćenom za balon na topli zrak od kojeg se oslobađa na određenoj visini – što mu uspijeva. Početak 20. st. donosi nam prve skokove padobranom iz aviona. Grant Morton skače iz Wright model B zrakoplova 1911. u Kaliforniji na Venice Beachu. Prvi vojni padobran patentiran je 1914., a autor mu je Slovak Štefan Banič koji je patent prodao vojsci SAD-a. Iste se godine dogodio i prvi padobranski slobodni pad sa

samostalnim otvaranjem padobrana, a izvela ga je jedna žena – Georgia Broadwick. U Prvom i Drugom svjetskom ratu padobrani su dobivali sve veću ulogu i značaj te se s vremenom razvilo više tipova padobrana vrlo različitih oblika. Danas je padobranstvo u cijelom svijetu vrlo popularan sport, no ono što je važno za našu priču jest činjenica koju može potvrditi svaki padobranac: Faustov Homo volans neosporna je preteča suvremnog padobrana iz razloga što uistinu sadrži sve njegove elemente.

Čovjekov vječni san o slobodi ima svoju metaforu upravo u letu. Najpoznatija priča iz grčke mitologije na tu temu – ona je o Dedalu i Ikaru. Kako je nadahnutost antikom bila duboko utkana u um jednog humanista kakav je bio Faust, ne iznenađuje nas što je komentare svoje Machinae Novae dao ilustrirati upravo alegorijskim prikazom mita o ocu i sinu koji su se usudili poletjeti. Dedal je ujedno u ovoj priči prisutan i kao simbol drevnog antičkog izumitelja kome se pripisuju izumi kao što su pila, svrdlo, jarbol i jedra. Savjet koji je o letu Dedal dao sinu Ikaru prije nego će raširiti krila bio je: „ne leti previsoko da ti sunčeva toplina ne otopi vosak s krila, ali ni prenisko da ti vlaga morskih valova ne natopi perje.“ Savjet je to o važnosti dobre mjere, nalaska svoga mjesta u svijetu, poznavanja zlatne sredine, ravnoteže – vrlo sličan onom

Faustovom „ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.“ Tome ga je sigurno dobro poučilo više od dvadeset godina političkog djelovanja na dvoru jednog od najkontroverznijih vladara Europe, Rudolfa II. No, bez obzira na padove i neuspjehe, čovjek će, kao i naš Faust te mnogi prije i poslije njega, uvijek sanjati o letu. Nekima taj let predstavlja tek bijeg od učmalosti svakodnevice, dok druge gura naprijed u nove izazove, u iskorak iz zone komfora, rast i napredak – u svakom slučaju let pomiče granice cjelokupnog ljudskog iskustva.