Kako su voljeli Vrančići

Autor teksta: Zlatka Rodin

Kako su članovi obitelji Vrančić izražavali ljubav prema obitelji, rodnom kraju, otoku, ali i ženama

Tekst predavanja povodom Međunarodnog dana muzeja 2020.

Dva najslavnija izdanka obitelji Vrančić, Faust i Antun, uvijek su ponosno isticali svoje porijeklo, kako u korespondenciji tako i u svojim djelima. Antun je, upravo zbog činjenice da je najveći dio života bio odsutan iz rodnog kraja te ga je stoga rijetko posjećivao, razvio snažnu nostalgiju. Što je osjećao prema rodnom kraju vidljivo je iz njegova pisma upućenog šibenskom biskupu Ivanu Lučiću 1544. godine u kojem govori o „najslađoj zemlji domovine iako je ona kamenita i slaba“ te iz pisma prijatelju pjesniku Frani Trankvilu Andreisu u kojem mu poručuje „Ne daj Dalmaciju za cijeli svijet“. Daleko od rodnog kraja, stalno je tražio brata Mihovila da ga redovito izvještava o svemu te je tako u svojoj mašti stvarao sliku dalekog mu Šibenika. Materinji jezik nazivao je hrvatskim, kojeg kako kaže, iako poznaje nekoliko jezika, najbolje govori jer ga je „upio u majčinoj utrobi“. Sibenicensis Dalmata – Šibenčanin Dalmatinac dodavao je uz Antonius Verantius – latiniziranu verziju svoga imena.

Faust je u oba svoja najvažnija djela pokazao kako ljubi rodni kraj – u zbirci izuma Machinae novae svijetu se pohvalio „ukrasom svoje domovine“ – šibenskom katedralom sv. Jakova, a svoj materinji jezik, kojeg je za razliku od strica Antuna zvao dalmatinskim, stavio je uz bok, po njegovom sudu, najplemenitijim europskim jezicima, tako da se naš jezik našao u društvu latinskog, talijanskog, njemačkog i mađarskog. Uz svoje latinizirano ime Faustus Verantius dodavao je također Sibenicensis, a svojim pseudonimima kojima se koristio u određene svrhe dodavao je Sicenus – što također označava njegovo šibensko porijeklo.

Kao visoko pozicionirani političari obojica su se brinuli o onom dijelu domovine koja je tada bio dio Austro-ugarskog kraljevstva. Ljubav prema rodnom kraju, ali i prema članovima obitelji izražavali su i u svojim oporukama. Antun skoro cijelu svoju imovinu ostavlja nećacima i nećakinjama, a najveći dio upravo svom ljubimcu Faustu i bratu mu Kažimiru. U svojim molbama caru i crkvenim prelatima nećake ne naziva samo nasljednici već i potomci, nastojeći njima koji su rođeni u “šibenskoj Sparti” osigurati zaštitu i svjetlu budućnost.

Faust, iako ga je smrt dočekala u Veneciji, poželio je biti pokopan na otoku Prviću pokraj rodnog Šibenika, gdje je kao dječak provodio ljeta u obiteljskom ljetnikovcu i ta mu je želja ispunjena. U crkvi svete Marije od Milosti u Prvić Luci nalazi se njegov grob. No Šibenčani nisu tek tako njegovo tijelo pustili ravno iz Venecije na Prvić, svoje su divljenje i ljubav prema tada najvećem od svih Šibenčana pokazali održavši mu komemoraciju u slavnoj katedrali, a tom je prigodom njegov prijatelj i štićenik Ivan Tomko Mrnavić održao govor Faustu u čast.

U svojoj oporuci Faust se jednako pobrinuo za svoju kćer Albu Rosu i unuke, kao i za nastavak muške loze Vrančićevih ostavljajući dobra bratu Kazimiru i njegovim muškim potomcima, ali i za staru majku Katarinu koja ga je nadživjela. U toj oporuci Faust Vrančić svoj rodni Šibenik naziva Res publica Sibenicensis (Šibenska Republika) i ostavlja joj novčana sredstava u slučaju gašenja muške loze obitelji.

Ljubav prema obitelji, užoj i široj, najviše se očitovala kroz skrb za obrazovanje mladih članova obitelji, a upravo je ljubav između nećaka Fausta i strica Antuna najdokumentiraniji takav primjer. Njihov se odnos prepun različitih emocija može jako dobro rekonstruirati iz njihovih pisama, u kojima ima ljutnje, podbadanja, predbacivanja, opravdavanja, očitavanja bukvica, ali u pozadini svega stoje ljubav, briga i dobre namjere.

Neizbježno je da u ovoj priči o raznim vrstama ljubavi dođemo naposljetku i do one romantične, do ljubavi Vrančićevih prema ženama. Kod tajnovitog Fausta nema puno podataka, znamo da se u mladosti u Veneciji zagledao u kćer jednog službenika Vijeća desetorice. Oženio je Mariju Zarensis s kojem je imao sina i kćer te se nakon njene prerane smrti zaredio. Slovio je za kreposnog čovjeka. No to nije spriječilo pisca Omera Raka da Fausta učini glavnim junakom fantastičnog povijesnog romana Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina u kojem je razradio njegov intimni život i odnos sa suprugom. I stric Antun glavni je lik jednog romana. Radi se o Araličinim Psima u trgovištu. Autoru nije nedostajalo povijesnih podataka o Antunovoj intimi jer strica Antuna ni crkveni zavjeti ni visoke crkvene i državničke pozicije nisu sprječavale da okusi tjelesnu ljubav. Kao poznati gurman i hedonist počeo je zarana, a nastavio tijekom cijelog života u različitim zemljama kraljevstva gdje je zavodio i ponekad ostavljao nezakonite potomke. Postoje indicije i da je bio zaljubljen u udovicu posljednjeg ugarskog kralja Ivana Zapolje, kraljicu Izabelu, kojoj je kao savjetnik služio.

Antun kao plodan pisac ostavio nam je zbirku poezije Otia, u nas prevedene kao Lastovanja ili Pjesme u dokolici, u kojoj ima podosta ljubavnih pjesama. Za ilustraciju spomenut ćemo samo dva najzvučnija naslova: Prstenu bludnice i Epitaf svećenika svodnika. Od posebne je vrijednosti jedno od njegovih preko tisuću pisama, ono upućeno Magdaleni Millaversi, mletačkoj plemkinji s kojom je ljubovao u mladosti, a s kojom je komunikaciju, barem onu pisanu, nastavio i u poznijim godinama. To se pismo svrstava u vrh naše humanističke epistolografije. Donosimo jedan dio pisma:

“Ali nemoj misliti da te, ljubavi moja, ikada mogu zaboraviti, iako i tvoja ljepota prolazi, a i mene sama, čini se, napušta onaj ljubavni žar koji nas je bio vezao. U tebi sam uistinu nešto više ljubio i divio se, draga, više nego izvanrednu ljepotu ili cvijet najpristalije mladosti: osobito narav, zatim čednost povezanu s ljupkošću i prijaznost sa susretljivošću, nadalje glazbeno umijeće, u kojem si se glasom i sviranjem na harfi toliko isticala.“

S nadom da će nam budućnost donijeti neke Faustove izgubljene stihove ili pisma koja su dosad ležala u mraku kakvog arhiva, za kraj ćemo kroz priložene slike zaviriti u dalmatinski stupac Faustovog rječnika da vidimo kakve se riječi o ljubavi u njemu kriju.