O Faustu

1551. (Šibenik) - 1617. (Venecija)

25289744_1648513465210876_5245930910886010510_n1

Faustov život

Faust Vrančić rođen je 1551. godine u Šibeniku, u plemićkoj obitelji Vrančić koja je izvorno pripadala starom bosanskom plemstvu. U Šibenik se doselila u 14. st. gdje se vrlo brzo etablirala u gradskoj vlasti, ali i u visokoj politici Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, najviše zahvaljujući rodbinskoj povezanosti sa obiteljima Statilić i Berislavić.

Faust je prvih deset godina života proveo između rodnog Šibenika i ljetnikovca na otoku Prviću gdje se obitelj u ljetnim mjesecima sklanjala od gradske vreve i žege, a povremeno i od epidemija kuge koja je nekoliko puta pogodila Šibenik. Da je Prvić ostavio velikog traga na mladog Fausta koji je cijeloga života osjećao nostalgiju prema rodnom kraju svjedoči i njegova težnja da se na njemu umirovi, koja je nažalost bila osujećena smrću što ga je zatekla u Veneciji. Odatle je njegovo tijelo bilo prevezeno

brodom, prvo u šibensku katedralu sv. Jakova, čiju je slavu pronio svijetom odavajući joj počast kao biseru rodnog mu kraju u svojoj čuvenoj Machinae novae. U njegovu je čast Ivan Tomko Mrnavić održao posmrtni govor u katedrali, a potom je Faust bio prevezen na otok njegova djetinjstva. Po njegovoj izričitoj oporučnoj želji Faustovo je tijelo, zajedno sa po jednim primjerkom svake njegove knjige, pokopano u župnoj crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci „u goloj zemlji među mrtvim tijelima težaka, kako bi barem mrtav radosno postigao ono što za života nije mogao.”

Negdje u dobi od 10 godina Faust napušta rodni grad u kojem je stekao početnu klasičnu naobrazbu, te odlazi u Požun (današnju Bratislavu) stricu Antunu, diplomatu i jegarskom biskupu, koji je s vremenom napredovao do položaja nadbiskupa i carskog namjesnika Ugarske. U to doba, kako piše Faustov otac Mihovil svome bratu Antunu, Faust je „dijete živa duha, lijepe i uistinu plemenite vanjštine; nije nerazuman niti djetinjasto zaigran, čini se da ima izgleda za značajniju budućnost…“ te ga moli da ga uzme k sebi kako „ne bi ovdje od djetinjstva upijao ove divlje običaje, nego da od malih nogu dobiva čistiju poduku i uči jezike“. Stric podržava i financira Faustovo daljnje obrazovanje, te ga upisuje na čuveno Sveučilište u Padovi gdje Faust studira pravo i filozofiju. U sklopu studija filozofije izučavao je matematiku i prirodnu znanost – preteču suvremene fizike – što je važno za razumijevanje znanstvene podloge nastanka njegovih izuma. Po završetku studija dvadesetdvogodišnji Faust odlazi stricu u Ugarsku, no ovaj umire nedugo po  njegovu povratku. Jedno vrijeme boravi u Rimu gdje je primljen u hrvatsku bratovštinu sv. Jeronima. Nedugo zatim ženi se Marijom Zar/Zarensis s kojom ima kćer Albu Rosu i sina koji umire još kao dijete.

1579. godine postaje vojni zapovjednik grada Veszprema i upravitelj tamošnjih biskupskih imanja. Pretpostavlja se da je zahvaljujući tom iskustvu dobio prve poticaje i ideje za 

22491445_1586358214759735_3985460100719720392_n1

oblikovanje tehničkih projekata i rješenja. Tu se zadržao dvije godine da bi 1581. postao tajnik na dvoru rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Rudolfa II. Habsburškog u Pragu. Rudolf II., pokrovitelj umjetnosti i znanosti, zaljubljenik u astronomiju, astrologiju i alkemiju, na hradčanskom je dvoru okupljao najveće onodobne umove, što je imalo veliki utjecaj na Faustov rad. 1594., nekoliko mjeseci nakon bitke kod Siska, te osobnog gubitka – smrti supruge, napušta službu tajnika Rudolfa II. Napustivši Prag neko vrijeme boravi u Italiji i Dalmaciji no 1598. Rudolf II. ga ponovno zove u službu i imenuje ga biskupom Csanada te namjesnikom Ugarske i Transilvanije. Različiti izvori navode dvije godine kao moguće godine Faustova zaređenja – 1594. i 1600. Faust 1605. seli u Rim, odriče se biskupske titule te se 1608. priključuje crkvenom redu Barnabita. Posljednjih desetak godina života najvećim se dijelom posvećuje pisanju i objavljivanju svojih radova.

homo_volans-1

Faustova postignuća

Hrvatski velikan i jedan od naših najsvestranijih humanista – polihistora Faust Vrančić zadužio nas je svojim postignućima iz mnogih područja. Bio je: pravnik, filozof, povjesničar, leksikograf, izumitelj, hagiograf i teolog. Ujedno je obnašao vrlo zahtjevne političke funkcije carskog tajnika, biskupa i carskog namjesnika za Ugarsku i Transilvaniju. Bio je obiteljski čovjek – suprug i otac, ali i svećenik posvećen kontemplaciji i razvijanju kršćanskih vrlina, što njegov životni put čini vrlo sadržajnim i interesantnim.

Njegov Rječnik pet najuglednijih europskih jezika – latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog i mađarskog – prvi je hrvatski i prvi mađarski rječnik u povijesti. Objavljen je u Veneciji 1595. i smatra se temeljem hrvatske leksikografije.

U svojoj zbirci izuma Machinae novae ili Novi strojevi Faust na 49 bakroreza velikog formata opisuje 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Pored njegova najpoznatijeg izuma – padobrana, istaknuto mjesto zauzimaju dvije skupine projekata – mostovi i mlinovi. Tri su Faustova mosta izumi od velikog značaja jer se kao ideje prvi put pojavljuju u

tehničkoj literaturi: most od zvonovine (bronce) – prva ideja mosta od metala u povijesti tehnike, most s jednim užetom – preteča moderne žičare te željezni most – prva ideja mosta ovješenog o lance. U skupini mlinova Faust opisuje čak 18 vrsta. Pokretani su vjetrom, vodenom masom, morskim strujama, ljudskim ili životinjskim pogonom. Faust uvodi inovacije u postojeću ideju mlina: vertikalnu osovinu, pomična krila, preteču turbine. Ostali izumi također su vrlo korisni u svakodnevnom životu: pile, preše, pumpe za vodu, satovi, a zanimljivo je da je Faust također i autor prvog amortizera u povijesti tehnnike. Za neke od svojih izuma Faust je imao povlastice koje jamče patentna prava, ishodovane od mletačkog dužda što sugerira da je svoje izume eksploatirao na području današnje Dalmacije, najvjerojatnije na jednom od obiteljskih imanja te da ih je prodavao drugima, što ga uz sve gore navedeno čini i uspješnim poduzetnikom.

Autor je historiografskih i političkih rasprava, dijela iz područja filozofskih disciplina – Logica nova i Ethica christiana, a napisao je i jedno djelo na materinskom jeziku – Život nikoliko izabranih divic – zbirku životopisa 12 ranokršćanskih mučenica posvećenu redovnicama plemkinjama benediktinskog samostana sv. Spasa u Šibeniku. Njegov rukopis Illiryca historia još leži neobjavljen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Memorijalni centar

"Faust Vrančić"

Ulica I 1a

22233  Prvić Luka

otok Prvić

All rights reserved Memorijalni

centar "Faust Vrančić" 2019.

NEWSLETTER

Prijavite se na naš newsletter i

budite u toku s našim najnovijim

događanjima.

PRIJAVI SE

PRATITE NAS

KONTAKT

Projekt je sufinanciran iz
pretpristupnih fondova EU