Otok Prvić

Prvić, Faustov otok

Otok Prvić nalazi se u šibenskom arhipelagu, tik ispred Kanala sv. Ante, u neposrednoj blizini Šibenika i Vodica. Od najbližeg je kopna udaljen tek 900 metara. Površina mu iznosi svega 2,41 kilometara četvornih, dok je dužina obale 10,6 km. Najviši vrh, Vitković, visok je 79 m. Putovanje brodom prema Prviću iz Šibenika, panoramski pogled na grad, prolazak kroz Kanal sv. Ante, pogled na Zlarin, Lupac i ostale otoke koji se pojavljuju na horizontu, uvertira je koja nas priprema na doživljaj Prvića, otoka bez automobila. Na otok se, istom Jadrolinijinom prugom može doći i iz Vodica te mu na taj način pristupiti s druge, jednako atraktivne strane. Mir i tišina, netaknuta priroda i čisto more prednosti su koje Prvić ima pred priobalnim mjestima na kopnu. Prvić je mali otok koji se u jednom danu čitav može obići pješice, uživajući pritom u mirisu mora, karakterističnom dalmatinskom krajoliku u kojem se borove šume izmjenjuju s obrađenim poljima, kapelicama na stijenama, skrivenim žalima, a pogled sa svih strana puca na nenaseljene modro-zelene otoke koji se nižu sve do Kornata, dok su u daljini s više mjesta na otoku istovremeno vidljivi istočni Velebit, Dinara i otok Vis. Po otoku se može kretati pješačko-biciklističkom stazom uz more, ali i presjeći preko brda, poljskim putevima pokraj vinograda, maslinika i voćnjaka, što ga čini idealnim odredištem za hiking i trekking. Izletnik željan kupanja i sunčanja može birati između pješčano-šljunčanih plaža Šepurina ili stijena i žala na samotnijim predjelima duž obale.

O podrijetlu samog imena otoka postoje dva različita stajališta, prvo da je otok dobio ime po starohrvatskom, poganskom bogu proljeća i vršidbe, Prviću ili Prvini te drugo kako je otok tako nazvan jer je po svom smještaju prvi do kopna. Prvić je naseljen još od vremena antike, o čemu svjedoče arheološki ostaci s nekoliko lokaliteta u Prvić Luci.

Slobodno se može govoriti o gotovo neprekinutom kontinuitetu naseljenosti, uzimajući u obzir starohrvatski nakit pronađen u grobovima iz 9./10. st., pohranjen u Arheološkom muzeju u Zagrebu te spomen benediktinskog samostana u 10. st. na nepoznatoj lokaciji. Već u srednjem vijeku Prvić je, uz susjedni Zlarin, bio ljetovalište šibenske aristokracije i imućnijih građana, kao i njihovo pribježište od kuge. U tome su prednjačile šibenske plemićke obitelji Tavelić, Divnić, Šižgorić i Draganić-Vrančić. Samo je od ove posljednje ostao u potpunosti sačuvan renesansni ljetnikovac na području današnjih Šepurina – isti onaj u kojem je dobar dio svog djetinjstva proveo Faust Vrančić. Na spomenutim posjedima postojale su osim ljetnikovaca i gospodarske zgrade, a samim time i ljudi koji su radili na posjedima plemstva. S vremenom, dolaskom stanovništva iz unutrašnjosti u zbjegu pred Turcima, oko samostana i crkve sv. Marije od Milosti u 15. se stoljeću razvilo naselje Luka, dok je drugo naselje Šepurine nastalo nešto kasnije, u 16. stoljeću. Cijeli otok je zaštićen kao kulturno-povijesna cjelina upisana na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

U prošlosti se lokalno stanovništvo najviše bavilo uzgojem mediteranskih kultura i stočarstvom, trgovinom, pomorstvom te naravno ribarstvom, a što je manje poznato, i spužvarstvom i koraljarstvom, u čemu su kasnije stjecajem okolnosti primat odnijeli otoci Krapanj i Zlarin. U 19. stoljeću Prvićani su u posjedu imali više ribarskih i trgovačkih brodova nego sva mjesta od Murtera do Primoštena zajedno. Prvićani su vlasnici mnogih prekomorskih posjeda, posebice na nenastanjenim otocima arhipelaga, ali i većeg dijela Srimskog poluotoka, gdje su ostavili značajan trag svojim doprinosom suhozidnoj baštini. Razvoj turizma započinje u drugoj polovici 20. st. otvaranjem nekoliko radničkih i dječjih odmarališta koja se zatvaraju 1990-ih.

Danas se Prvić okreće obiteljskom, nautičkom i kulturnom turizmu. Na otoku je moguće odsjesti u hotelu Maestral – smještenom u zgradi stare osnovne škole te u privatnom smještaju. U tradicionalnim jelima, svježoj ribi i plodovima mora, ali i mesnim specijalitetima može se uživati u samom prvom redu uz more, na terasama četiri restorana i dvije konobe.

Na otoku su i dvije pizzerije te nekoliko caffe barova. U oba naselja postoji trgovina, zelena tržnica i poštanski ured. U Prvić Šepurinama otočna djeca pohađaju prva četiri razreda osnovne škole, kasnije putuju na kopno. Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine Prvić Luka je imala 164, a Prvić Šepurine 239 stanovnika. Glavna otočna cesta spaja Prvić Luku i Prvić Šepurine za što je dovoljno deset minuta ugodne šetnje otočnim krajolikom.

Od kulturnih spomenika na otoku, koja su ujedno i registrirana kulturna dobra, u Prvić Luci se nalaze crkva i samostan sv. Marije od Milosti iz 15. st. Samostan je stoljećima bio najveće uporište slavenskog bogoslužja na šibenskom području. U crkvi je po oporučnoj želji pokopan Faust Vrančić, čije je tijelo tu dopremljeno brodom iz Venecije. Na putu prema Šepurinama nalazi se crkvica Gospinog Porođenja stisnuta između novog polivalentnog igrališta i bunara s pitkom vodom koji je napajao Prvićane sve do spajanja otoka na vodoopskrbni sustav 1978.g. U Šepurinama su dvije crkve: sv. Jelene (poznata i kao crkva sv. Roka) u centru naselja iz 17.st., te Uznesenja Blažene Djevice Marije s kraja 19. st. uz sam renesansni ljetnikovac obitelji Draganić-Vrančić. Zanimljive su i topničke bitnice iz I. i II. svjetskog rata, smještene na trima najvećim uzvisinama otoka, koje predstavljaju potencijal za daljnji razvoj.

Skip to content