Tijekom života Parčić je boravio na relativno malom broju mjesta, a među njima ubraja se i otok Prvić. Prvo valja spomenuti otok Krk kao njegov rodni otok na kojemu se ističu tri lokacije: rodno mjesto Vrbnik, grad Krk u kojem je u dva navrata radio kao tajnik trećoredske franjevačke provincije te samostan Glavotok za koji je bio posebno vezan. Glavotok je bilo mjesto presudno za njegov životni put, kamo se utjecao u teškim trenucima života i vraćao kad se htio odmoriti i opustiti. U Zadru je proveo najveći broj godina školovanja, a veliki grad mu je pružao mogućnosti za svekoliki osobni napredak. Na obližnjem otočiću Galevcu kod Preka na Ugljanu bio je gvardijan franjevačkog samostana. Posljednjih 26 godina života proveo je kao kanonik Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu gdje je tiskanjem glagoljskog misala hrvatske redakcije starocrkvenoslavenskoga jezika ostvario svoje životno poslanje. Parčić je u samostanu u Prvić Luci živio tijekom posljednje godine svoga školovanja i tu je na Uskrs 1855. godine održao mladu misu. Godine 1859. također je boravio na otoku Prviću u svojstvu župnika. Te je godine došlo do razdvajanja župa. Sve do sredine 19. stoljeća na otoku je bila jedna župa sa sjedištem u Prvić Luci koju su vodili fratri glagoljaši. No, kako su Šepurine rasle i brojem stanovnika nadmašile Prvić Luku, pojavila se potreba za formiranjem posebne župe. Razdvajanje župa započelo je još 1830. godine, a do potpunog odvajanja došlo je 12. prosinca 1859. godine. Nakon toga Parčić odlazi za predstojnika Franjevačkog glagoljaškog samostana na otočić Galevac (Školjić) kod Preka na otoku Ugljanu. U Šepurinama se njegovim odlaskom gasi glagoljaška služba Božja, a mise se počinju služiti na latinskom do 1920. godine, da bi se potom ponovo počelo glagoljati, sve do liturgijske reforme 60-ih godine prošlog stoljeća i obvezatnog prelaska na živi narodni jezik u bogoslužju.