Što se jelo na Prviću u Faustovo vrijeme? - 2. dio
U rekonstrukciji Faustova otočnog jelovnika od pomoći su mi bila samo dva znanstvena rada, Cvite Fiskovića i Jelene Ivanišević, ali i sam Faust imao nam je mnogo toga za reći kroz jedan od pet stupaca svog Rječnika – onaj dalmatinski, naravno. Popisala sam sve dalmatinske riječi koje se odnose na hranu, njenu pripremu i konzumaciju te ih podijelila u kategorije: namirnice, posuđe i pribor, glagoli koji se odnose na pripremu i konzumaciju hrane, dijelovi tijela koji sudjeluju u hranjenju, okusi i dr.
Od namirnica navest ću samo nekoliko primjera koje su se onda nešto drugačije izgovarali: čerljen luk (crveni luk), češni luk (češnjak), črišnja (trešnja), hljib (kruh), krušva (kruška), kunja (dunja), oskorušna (oskoruša), pečurva (gljiva), praskva (breskva), ugorka (krastavac), žegavica (kopriva), slavulja (kadulja). Faust, kao izumitelj različitih vrsta mlinova, u svom Rječniku nabraja sljedeće žitarice: žito i gobino (oba imaju značenje žito), ječmen (ječam), raž, proso, zob i ovas (oba imaju značenje zob).
Kao produkt mljevenja imamo mekinje te brašno i muku (oba znače brašno). Iz povijesnih zapisa poznato je da su se na našoj obali uzgajale sve navedene žitarice, osim pšenice koja se uvozila iz Apulije u Italiji, pa bi se kod nas prosijavala i mljela. Bob, slanutak i leća, blitva, kupus i cvjetača bili su jako zastupljeni u svakodnevnoj prehrani, što potvrđuje i Faustov Rječnik.
Faust nam otkriva kako smo u 16. stoljeću pržili u parsuri (tava), nismo žvakali već smo hrustali, nismo glođali već žvenjkali, a požrilac (proždrljivac) bi u svojoj požrlosti sve požrio. Ako bi pretjerao, i imao loše probavljenje nije povraćao nego rigao. Gurman je bio slatkokus, a gladan lačan. Lakomica (lijevak za vino) lakomo poteže vino u, primjerice, bukliju (bocu). Osim vina, tu su i druga pitja(pića): voda, mliko, pivo i varen (vareno vino). U Rječniku su navedeni žlica i nož, ali da bi kompletirali jedaći pribor nedostaje vilica, što ne čudi s obzirom da je poznato kako je ona posljednja ušla u primjenu te u Faustovo vrijeme nije bila široko rasprostranjena, osim kao luksuzna novotarija dvorskih gozbi. U hranjenju i probavi sudjeluju sljedeći dijelovi tijela: čeljust, jazik, garlo, čriva, tarbuh i željud. Obroci su: ručak (koji je zapravo doručak – prvi obrok u danu), obid (ručak), užina i večera. Talijanski izraz marenda, kako vidimo, još se nije bio udomaćio u našem priobalju. Od okusa zabilježeni su: octen, tarpak, slan, žukak i sladak. Onima koji žele ući dublje u materiju predlažem prelistavanje Faustovog Rječnika pet najuglednijih europskih jezika.
Sam Faust posvetio je obradi namirnica cijeli niz svojih izuma iz zbirke Machinae novae. U njoj je prikazano čak 18 mlinova za mljevenje brašna, zatim preše za grožđe i masline, različiti mužari i sita te razrađena organizacija i podjela radova u polju. Vrlo zanimljiv izum koji se najviše dotiče naše teme nosi naziv Mazga koja nosi kuhinju. Faust ga je ovako objasnio: “Prethodnoj mazgi želio sam dodati još jednu koja slijedi gospodara, a pored kućnog namještaja, vina, kruha i ostalog nužnog finog jela, pouzdano nosi i vatru s kipućim loncima. Vatra zajedno s loncima mora biti postavljena u škrinjicu od zvonovine, a ova je škrinjica zatvorena u jednu drugu, drvenu. Ali prva škrinjica ima odozgo cijev, kroz koju izlazi dim, a odozdo željeznu rešetku, kroz koju ispada pepeo od izgorjelog ugljena.”
UMJESTO ZAKLJUČKA: U današnje vrijeme kad su nas industrijalizacija i suvremeni način života odvojili od zemlje, svjedoci smo raznih prehrambenih prevara, ali i rušenja prehrambenih mitova. Kao čovječanstvo kolektivno osvještavamo da s našom današnjom prehranom nešto ozbiljno nije u redu. To naizgled rezultira još većom zbrkom koju stvara nekoliko međusobno oprečnih vodećih stilova zdrave prehrane. No, služeći se poviješću kao učiteljicom života možemo u načinu prehrane naših predaka pronaći odgovore. U Faustovo doba, kao i danas, postojala je trgovina, što je za posljedicu imalo povremeno konzumiranje novih i egzotičnih namirnica, od kojih su se neke i udomaćile. Osnovu tadašnje prehrane činile su lokalne i cjelovite namirnice, sezonske i svježe, po potrebi na zdrav način konzervirane, a sve što se tada jelo bilo je, bez sumnje, organsko bez da je to trebalo dokazivati deklaracijom. Zdravorazumski je zaključiti da bi i naša prehrana trebala napraviti zaokret prema onome što se nekada jelo.
Autor teksta: Zlatka Rodin
Memorijalni centar
"Faust Vrančić"
Ulica I 1a
22233 Prvić Luka
otok Prvić
All rights reserved Memorijalni
centar "Faust Vrančić" 2024.
NEWSLETTER
Prijavite se na naš newsletter i
budite u toku s našim najnovijim
događanjima.
PRIJAVI SE
PRATITE NAS
KONTAKT
- +385 (0)91 524 0739
- +385 (0)22 448-128
- ravnateljica@mc-faustvrancic.com
